***
Субота, Студзень 21, 2006jechaŭ ranicaj ź vioski ŭ źmierzłym aŭtobusie. heta adtul.
Miž ziamloju i niebam naciahnuty lamki
z bałotna-zialonaj armejskaj tkaniny.
Na ich — birki z imionami. Jość i tvaja.
Upražysia! plačom navalisia! ciahni!
Ty — Kaśmičny Burłak!
Ciahnieš hetu płanetu vakoł jaje zorki.
Ty — ślapaja vaviorka
ŭ kole Sansary,
što abutaje ŭ humu ad БобруйскШины™
A kali ty nie zmoh adšukać svajoj lamki —
i biazradasna […]